Unique experience
for the senses
for the senses
Renomirani Riblji restoran Proto u ulici Širokoj, u dubrovačkoj povijesnoj jezgri smješten je u zgradi koja je nekad pripadala poznatoj vlastelinskoj obitelji Zamagna Cerva. Zgrada je građena poslije katastrofalnoga potresa 1667. god. u kojemu je većina dotadašnjih kuća srušena. Obnova stambene arhitekture u Dubrovniku unutar zidina tada je barokna i gotovo sve kuće u to vrijeme obilježene su nekom manjom ili većom baroknom intervencijom, ili se u potpunosti obnavljaju u stilu baroka. Tako se ova kuća gradi u potpunosti kao barokna a na čestici koja je nastala objedinjenjem više srednjovjekovnih čestica. Zanimljiva je po tome što je u svoju baroknu organizaciju uključila taracu smještenu na razini prvog kata uz južnu bočnu fasadu. To ovu palaču čini jednim od posebnih i istaknutijih spomenika dubrovačkog baroknog graditeljstva. Prizemlje palače obuhvaća tipično bačvasto nadsvođene prostorije na što se često u graditeljstvu Dubrovnika nailazi. Središnjim dijelom prizemlja jednokrako stubište vodi na dvoranu – podest i dalje ide svim etažama s po dvije prostorije – većom pročelnom i manjom začelnom, rješenje prilagođeno novim prostornim mogućnostima koje je pružao novi, veliki barokni sklop. Barokna oprema unutrašnjosti zapaža se najbolje na stubišnim podestima, koji se prema predvorju i dvoranama rastvaraju kamenim profiliranim lukovima nošenim toskanskim stupovima. U predvorju se nalazi lijepa kruna bunara ukrašena rozetom. Raspored pročelnih otvora je simetričan, središnji je pravokutni portal i po jedan bočni dućanski otvor „na koljeno“ u prizemlju, tipičan za Dubrovnik.
Detaljniji podaci o vlasništvu ove barokne palače poznati su, prema istraživanju Ivane Lazarević u radu „Vlasteoske kuće u Gradu Dubrovniku 1817. god“. Naime, u Dubrovačkom Arhivu postoje podaci da je godine 1817. kuća pripadala i u njoj je stanovao bivši Isusovac Bernard Zamagna. Rod Zamagna je stari dubrovački plemićki rod koji se spominje već u 12 stoljeću. U izvorima slavenske kancelarije spominju se slaveniziranim oblikom Žamanović, a poslije u pohrvaćenom obliku kao Džamanjić. Do početka 14 st. nisu imali većega utjecaja ali do tada ih brojčano nije niti bilo previše. U 15 st. broj im je naglo porastao tako da su i nakon gubitaka u epidemiji kuge početkom 16. st., najbrojniji rod. Imaju 11 kuća. Rod je to koji je Dubrovačkoj Republici dao knezove, teologe, filozofe, jezikoslovce, matematičare, fizičare, Franjevce, trgovce, diplomate, poklisare harača. U drugoj polovici 19. st. neke su grane izumrle a neke odselile (Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža). Smrću Isusovca Bernarda Zamagne 1920. god. ugašen je ovaj rod i kuća se dijeli između Ivana Vlaha Bosdarija i Pijerka Sorgo Cerva; sinova sestara opata Bernarda. Staviti grb (veza Dubrovačko plemstvo na Wikipedii). Kuća je tada procijenjena na 2000 fjorina.
Ivan Vlaho Bosdari, jedan od dva nasljednika opata Bernarda, odrekao se nekretnine u zamjenu za dio imanja na Brgatu i u Konavlima i za novčanu naknadu od 1100 fjorina. Drugi nasljednik, Pjerko Sorgo Cerva, prodao je po svoj prilici kuću nešto kasnije kao jedini vlasnik nekom Stjepanu Božovu Pavloviću, koji je skupa sa svojim sinom uknjižen 1884/5 god kao vlasnik. 1886. god vlasnik pola nekretnine postao je Vicko Nikolin Savinović a 1894. god. vlasnik druge polovice zlatar Mato Petrov Delali. Krajem 1894. god. Nailazimo na podatak da je vlasnik cijele nekretnine Božo Matov Gračić, a kojeg je naslijedio sin Melko. Zanimljivi su podaci o namjeni palače iz godine 1928. Naime, Sresko Poglavarstvo u Dubrovniku te godine, a na temelju prethodno odobrene koncesije za rad, odobrava kategorizaciju ugostiteljskom objektu u prizemlju ove kuće. Temeljem sačuvanoga dokumenta vidljivo je da te godine Luka Šarić ima unajmljen prostor u prizemlju ove zgrade za krčmarsko – gostioničarsku radnju. U spomenutom dokumentu vidljivo je također da je te godine vlasnik prostora Rajmund Negrini. Lokal Luke Šarića kategoriziran je kao restoran II klase - prema uređenju i posluzi, kvaliteti i raznovrsnosti materijala kao predmeta rada.
S vremenom, Restoran Šarić postao je nadaleko poznat po izvrsnoj kuhinji i u njega rado zalaze, kako domaći ljudi, tako i posjetitelji Dubrovnika. Restoran je proširen i na drugi kat i taracu, što je vidljivo iz reklama kojima vlasnik Šarić oglašava restoran u raznim publikacijama a u kojima je osim reklamiranja domaće i strane kuhinje i ribljih specijaliteta naglašeno i posjedovanje udobne tarace. Restoran je djelovao do razdoblja pred Drugi svjetski rat, kada je vlasnik Šarić zatvorio restoran.
Zanimljiv posjet restoranu dogodio se 1936 god. Engleski kralj Edward VIII te je godine krstario dalmatinskom obalom, o čemu su izvještavale britanske novine (Daily Mail pod naslovom „Divna obala“, Daily Telegraph pod naslovom „Bijeli gradovi i plavo more Dalmacije). U posjetu Dubrovniku zadržao se 17., 18., i 19. kolovoza , u društvu tada svoje prijateljice, kasnije supruge gđe. Wallis Simpson. Doputovao je jahtom „Nahlin“ koja se usidrila izmedju Grada i Lokruma. U tri dana koliko je boravio u Dubrovniku Njegovo je Veličanstvo nekoliko puta napuštalo jahtu. O tome su detaljno izvještavale lokalne novine. Par je osim kupanja odlazio u posjet gradskim znamenitostima, posjetio je izložbu u Palači Sponza , izlazio u večernje izlaske. Tako lokalni tjednik pod naslovom „Večernji izlazak Kralja Edwarda“ piše:
„Sinoć je NJ.Vel. Edward VIII izašao u 9.30 sati opet u grad u pratnji cijele svite, te otišao na večeru u „Restoran Šarić“, poznat zbog svoje najodličnije kuhinje. Čim je došao odmah je servirana večera sa sljedećim jelima:
Dvorili su ga dubrovački konobari. Za vrijeme večere zaželio je da mu se sviraju naše narodne pjesme što mu je udovoljeno, i to na jednoj gitari i violini. Kralj je bio s time prezadovoljan. Veoma razdragan izrazio je svoje zadovoljstvo nad odlično priređenoj večeri. Ovom prigodom ističemo sposobnost g. Šarića jer je on upravo u vrlo kratkom vremenu sve ovo odlično pripremio. Obaviješten je tek oko 19:30 sati da Kralj želi kod njega večerati. Ovo mu služi na ponos. U 1:30 Nj. Vel. napustilo je restoran“ – završen citat.
Luka Šarić iskoristio je boravak engleskog kralja u svom restoranu te je trajno bio postavljen stol za kojim su sjedali gospođa Simpson i Kralj Edward VIII, naravno s njihovim imenima, pa su mnogi posjetitelji ove restauracije, osobito turisti iz Velike Britanije redovito kupovali tanjure, čaše i ostali pribor kojim se služio engleski suveren i njegova pratnja.
